Grad Vrbovsko

Zapadna granica prolazi od sutjeske rijeke Kupe kod Radočaja, zaobilazi Razdrto te između Koritnika Velikog i Paleža presijeca željezničku prugu i nastavlja se na Lužac i potom izbija na područje Sušica-Jablan. Južna međa reljefno je najviša i prolazi vrhovima višim od 1000 mnv. Šumovitošću, ljepotom i visinom ističu se Debela kosa (1169 mnv), Bukovica (1253 m), Bijela kosa (1289 mnv), Mirkovica (1283 mnv), Smolnik (1219 mnv). Prema istoku granica se nastavlja bilima Kozarice i Lumbarde te izbija na dolinu Dobre čime zaokružuje područje Vrbovskog.

Posebno je važno istaknuti izuzetan geoprometni položaj jer se grad nalazi  na pola puta između Zagreba i Rijeke,a  dobri cestovni i željeznički pravci omogućuju brz dolazak u Vrbovsko.

Razvoj Grada Vrbovskog  kroz povijest

Vrbovsko se  prvi put spominje u crkvenim ispravama 1481.godine  zajedno s Lukovdolom i Moravicama.Vrbovsko je pripadalo Frankopanima koji su bili vlasnici i gospodari ovog kraja  i jedno je od najstarije naseljenih mjesta u Gorskom kotaru.  Značajan pisani povijesni izvor vezan je i uz Modruški urbar iz 1486.godine u kojem se spominju vrbovščanski kraj, Gomirje i Lukovdol. 

Izgradnjom Karolinške ceste 1732. godine Vrbovsko sve više dobiva na značaju. Trasa Karoline presudno je utjecala na razvitak Vrbovskog koje preuzima ulogu robne postaje, važne kirijaške stanice i  križišta. Izgradnjom Karolinške ceste započinje suvremeno razdoblje izgradnje i širenja naselja.

Vrbovsko naseljavaju obitelji iz Primorja, Istre, Like te drugih austrougarskih pokrajina i zemalja. Doseljenici iz Češke prevladali su, ne samo brojno nego i kao nosioci materijalne i duhovne kulture u Vrbovskom. Stoga  je  stara župna crkva izgrađena 1755./1756. bila posvećena češkom svecu Ivanu Nepomuku. Zbog dotrajalosti stara je crkva porušena, a nova,  istoimena, današnja podignuta 1895.godine . 

Kako Karolina ni rekonstrukcijom nije zadovoljavala sve veći promet između Sredozemlja i Podunavsko-panonske Europe, početkom 19 st. započinje gradnja jedne od najboljih cestovnih prometnica tadašnje Europe – Lujzinske ceste. Lujzijana je potakla postanak dijela Vrbovskog kojeg čine Stubica, Hajdine te nagli preobražaj Severina na Kupi.

Kako je određen Dan Grada Vrbovskog

Poveljom cara Josipa II., Vrbovsko  se 14.ožujka 1785. izdvaja iz neposredne strukture vlastelinstva, dobiva položaj povlaštenog kraljevskog trgovišta, grb,gradsku samoupravu , gradski magistrat i sud , a nekadašnji kmetovi trgovačke gospoštije postaju  slobodni građani kraljevskog trgovišta. Istaknuti datum danas se obilježava kao Dan Grada Vrbovskog. 

Današnji oblik i ustroj Grada Vrbovskog započeo je 1962. godine kada su se općine Vrbovsko, Severin i Moravice ujedinile u jedinstvenu općinu. Općina Vrbovsko 1997.godine temeljem Zakona o područjima županija, gradova i općina dobiva status Grada ( N.N.10/97)

Od gostoprimstva do komercijalnog ugostiteljstva

Važan geoprometni položaj od davnina je bio presudan za dolazak brojnih  posjetitelja i putnika namjernika  u Vrbovsko o čemu svjedoči i činjenica da se ugostiteljstvo kao djelatnost počinje u Vrbovskom javljati usporedno s gradnjom cesta i željeznica u 18. i 19. st. Prve usluge pružane su karavanama koje su prolazile izgrađenim cestama. Krug gostiju počeo se širiti pa je karakter usluga prerastao iz gostoprimstva u komercijalno ugostiteljstvo. Tako nastaju gostionice, konačišta, a određeni broj stanovnika počeo se profesionalno baviti ugostiteljstvom. 1900.g. u Vrbovskom je izgrađen hotel „Croatia“ s 25 jednokrevetnih soba, restoranom, salonom, dvoranom za kulturne priredbe i kuglanom. To je bio ne samo prvi goranski hotel, već najveći hotel od Zagreba do Rijeke. Uspješno razvijeno ugostiteljstvo i danas je jedan od značajnih gospodarskih pokretača mjesta. Turizam kao djelatnost sve više ulazi u život građana Vrbovskog što je i primarni cilj, stoga je ovo poziv da pogledate naše stranice i vidite što Vam nudimo!