Zaštićena ruralna područja vrbovskog

Primjeri starinske goranske kuće gotovo su nestali. Ipak, njezini najbolji, a i najrazvijeniji ostaci sačuvali su se u nekim zaklonjenim krajevima. Kada Vas put dovede u Vrbovsko posjetite etnološko naslijeđe zaštićenih sela uz Kupu. Sela Zaumol, Plemenitaš, Zapeć, Blaževci i Štefanci vrijedni su primjeri tradicijske arhitekture.

Čovjek se uvijek iznova mora zadiviti negdašnjoj lakoći organizacije života pod istim krovom. Sve je tako skromno a opet zadivljujuće, ispunjeno toplinom i zdravim životom. U Izradi kuća korišteni su izvorni materijali drvo – smrekovo i jelovo te kamen, a krovovi su uglavnom bili prekriveni šindrom. Ulazna prostorija u kuću Gorskog kotara bila je kuhinja koju ovdje nazivaju sala ili veža. Svakako najznačajnije mjesto svake kuhinje pripadalo je ognjištu ili peći na kojoj se kuha hrana.

Nekoć su seoske kuće imale otvorena ognjišta ispred kojih je dio stropa kuhinje bio nadsvođen boltom, kao bi se krovište kuće zaštitilo od iskre iz ognjišta. Soba seoske kuće redovito je imala idanu peć za zagrijavanje prostorija. Namještaj je bio proizvod seoskih majstora stolara. Uglavnom su to: postelje, stolovi, stolci, škrinje, boro-ormari s ladicama. Posuđe i sitniji inventar držali su u ormarićima ili zidnim policama. Uz škrinje za robu kuća je nekoć imala i škrinju za brašno te bačve, drvene posude od dužica u kojima se sirilo mlijeko i izrađivao maslac. To su sirnica – uska visoka posuda i stap sa stepaljkom.